John Banville 
Svjetlost iz davnine 

Billy Gray bio je moj najbolji prijatelj, a ja sam se zaljubio u njegovu majku.
Sunčana jutra ukradena na stražnjem sjedalu automobila, zabranjena poslijepodneva u ruševnoj kolibi usred šume – pedesete su godine prošlog stoljeća, a u irskome obalnom gradiću petnaestogodišnji se dječak tajno sastaje s tridesetpetogodišnjom majkom svojega najboljeg prijatelja. Trajalo je nepunih pet mjeseci, ali Alexanderu Cleaveu promijenilo je život. Čak i nakon što se zauvijek oprosti od svoje prve ljubavnice, sve što će mu se otad događati bit će u znaku te rane ljubavi, njezinih prvih sumnji i pitanja: “Zašto je odabrala mene?”
Kad se pola stoljeća poslije, nakon tragičnoga gubitka kćeri jedinice, umirovljeni glumac Cleave još jednom pokuša vratiti priči o sebi i gospođi Gray, otkrit će da je malo toga u njoj onakvo kakvim se činilo. Jer ono što gledamo sada, baš kao i ono što ljubomorno čuvamo u sjećanju – daleka je prošlost, svjetlost udaljene zvijezde, a upravo to varljivo i drevno svjetlo Banvilleovu će romanu dati nesvakidašnju ljepotu i dubinu kojom osvaja.
Oživljavajući davno nestala lica, osvjetljavajući nadanja i strepnje mladosti i zrele dobi, roman Svjetlost iz davnine prati trag žudnje samo da bi nam otkrio moćnu zagonetku ljubavi.