Zvonimir Majdak 
Kćerka 

„… Da li ga je tada nazvala ubojicom ili mu se to samo pričinilo? Nije mu bilo žao što se tom riječju optužbe obratila. Još mu se tako izravno i prisno nikad nije obratila! Kao kćerka ocu. Zar nije učinio sve da se zbliže, da je zadrži u svom životu? Konačno se to ostvaruje. Zar nije iz svoje skromne mašte izvukao neslućene pojedinosti i slike? Pogubljenje Maslina nijedan svjedok ne bi vjernije opisao. Bila je sretna, zanesena, dok joj je pripovedao. Uz njegovu pomoć još je više zavoljela svog oca, a nadao se, i njega, Pavla Polara. Više je neće mučiti niti ucjenjivati muškarac u bijeloj košulji kome se podavala samo da se domogne iz tajnog arhiva materijala o svome ocu. Sve je to sada suvišno, nevažno, nepotrebno. Sabina je doprla do istine i tu se valja zaustaviti, jer bi idući korak već mogao biti korak u maštu. Sve je riješeno, jer on se neće braniti. Pristat će da bude u njenim očima i mislima za vječnost treći vojnik u streljačkom stroju koji puca u Maslina…“